Svetište Vrhbosanske nadbiskupije proslavilo je svog nebeskog zaštitnika Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju dana, 12. svibnja 2023. godine sa glavnom sv. misom u 11,00 sati. Crkva u Maglaju je jedna od pet svetišta Vrhbosanske nadbiskupije i posvećena je kapucinu, velikom svecu, poznatom apostolu ispovijedaonice, Sv. Leopoldu B. Mandiću. Svetu misu predvodio je pomoćni biskup vrhbosanski u miru dr. sc.msgr. Pero Sudar, u koncelebraciji sa 22 svećenika i nazočnosti oko 900 vjernika. Ligurgijskim pjevanjem i župskim zborom animirala je s. Ivka Paurević. Vrijeme je bilo lijepo i sunčano. Misa je bila na vanjskom oltaru pred župnim uredom.
Sve je na početku mise pozdravio domaćin župnik i upravitelj svetišta vlč. Franjo Tomić. Pozdravio je sve nazočne vjernike iz žepačkog dekanata i daljne koji su došli iz drugih župa izvan ovoga dekanata. Ujedno se zahvalio svećenicima koji su predvodili trodnevnicu vlč. Stipi Kneževiću, župniku iz Zavidovića ; fra Željki Brkiću, župniku u Osovi i fra Josipu Jukiću, župniku u Novom Šeheru. U prosjeku svake večeri na trodnevnici bilo je oko 350 vjernika.
U propovijedi biskup Pero Sudar naglasio je: “Sve je sv. Leopold na sebi primijenio što je Isus navijestio. U poslanici sv.Ivan apostol kaže,”Isus je ljubav”. Svi koji ljube bit će u Bogu i Bog u njima. Isusu su se najrađe obraćali grešnici,i Isus se s njima rado susretao. Leopold je ljude volio i dao doznanja da Bog griješnike voli. Mi slavimo i veličamo one koji su rušili ovu zemlju, nitko se od njih ne priznaje griješnikom. Ovaj veliki svetac je punih 40godina u ispovjedaonici ljude približavao Bogu. Nestao je osjećaj iz našega života “poslije ispovijedi kao da letim,lakši sam”, jer sam se grijeha oslobodio. Leopold se učio od Isusa da bude ponizna srca. I ovaj život kakav god bio u BiH, može biti izvor milosti i nade u bolje.
Bog voli i one koje mi držimo za neprijatelje. Božji samilost prema griješnim ljudima u sv.Leopoldu je pobuđivala milost Božju.
On je griješnike zvao svojim prijateljima, povjerimo Bogu ovaj narod hrvatski u BiH koji traži bolje a ovdje je dobro, samo smo mi nezasitni.” Zavrsio je biskup Pero Sudar.
U Maglajskom svetištu čuva se velika , poslije Padove najveća relikvija Sv. Leopolda Mandića, veliki dio njegove desne ruke, one ruke koja je tisuće osoba odriješila od grijeha i otvorila im put u Kraljevstvo Božje. Ponekad je ovaj svetac u svojoj ispovijedaonici u Padovi znao ispovijedait po 12 sati bez prekida. Još su župe posvećsne ovome svecu: u Vrhbosanskoj nadbiskupiji Briješće u Sarajevu, Dragunja kod Tuzle i Dragalovci i Ljubinja u Banjalučkoj biskupiji. Puno je Leopold molio za jedinstvo kršćana.
Podjela među kršćanima na ovim prostorima je vrlo izražena, stoga je molitva za jedinstvo ovdje kod nas potrebna više nego igdje.
Grkokatolici su posebno povezani sa maglajskim svetište preko jedinstvene slike koju je oslikao pok. žumberački svećenik Zlatko Latković, prijatelj pok. Ante Bakovića. Sliku je naslikao prema uputama graditelja svetišta don Ante Bakovića koji je držao kako je posebno važno u Bosni razvijati ekumenizam među kršćanima i dijalog među muslimanima. Slika po imenu „Gospe bosanske“ zaista je jedinstvena jer su pod njenim plaštom prikazana tri naroda u BiH: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Ova slika se čuva u svetišu u Maglaju i trajna je poveznica između Hrvata grkokatolika i maglajskog svetišta. U svetišu već se prakticira „Leopoldova srijeda“ skoro 40-ak godina s misom u 11,00 sati kada se hodočanici mogu ispovijediti u Leopoldovoj sobi – ispovijedaonica u tornju crkve, koja je vjerna kopija ispovijedaonice u Padovi. Sveti Leopold proglašen je nebeskim zaštitnikom oboljelih od karcinoma. Tu odluku je donijela vatikanska kurijalna kongregacija za proglašenje svetima. Dolaze hodočanici iz Bosne i RH, posebno oni koji idu za Međugorje pa usput navrate i pomole se.
Sv. Leopold rođen je 12. svibnja 1866. god. u Heceg Novom, u Boki Kotorskoj, od roditelja Petra i Dragice r. Carević. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga u Leopold. Bio je najmlađi od dvanaestero djece. Proglašen je blaženim 1976.god. a svetim 1983. godine od pape Ivana Pavla II. nije bio posebna vanjskog izgleda, ali je duhovno bio velikan. Bog gleda na nutrinu a mi ljudi na vanjštinu, u tome smislu trebamo se popraviti i nutrinu izgrađivati.
Možda je onaj odrpanac i sirotan pred Bogom veći nego mi koji se uznosimo i oholi smo, jer on gleda nutrinu a ne toliko vanjštinu.
Ivan Ravlić, župnik u Globarici
Erna Elčić, fotografije
