Pjesma koje se orila Maksimirom milovala je dušu, nakon svih drama i stresova sve je sjelo na svoje mjesto, Hrvatska ide na 13. veliko natjecanje, Vatreni su sami obavili posao pobijedivši Armence 1:0. Momčad Zlatka Dalića ispunila je zadaću, u strijelcu Budimiru, asistentu Sosi i golmanu Livakoviću ima junake, no dvoboj u Maksimiru kao da je bio slika cijelih kvalifikacija. Rezultat je napravljen, ali dojam je skroman, osim radosti zbog plasmana na Euro. Nikad Hrvatska u jednoj izlučnoj skupini nije manje pokazala da bi otišla na završni turnir. To govori o visokoj razini kvalitete u odnosu na suparnike, ali je i poruka da u Njemačkoj treba igrati bitno bolje.
U Maksimiru je preko 20 tisuća navijača slavilo, međutim veseliti se želimo i na Euru. Minimalna pobjeda nad Armenijom s malo napravljenih pravih šansi ovaj je put bila dovoljna. Vidjelo se i da su neki bitni igrači poput Ivanušeca i Kramarića izvan natjecateljskog ritma i imaju problem igrati dvije utakmice u četiri dana, no pravodoban pogodak sve je olakšao.
Hrvatska je napadala od prve minute, ali teško, sporo, Armenci su stajali u niskom bloku i dobro pokrivali sve prostore prema golu. Bilo je pokušaja centaršuta, ne i šansi, tek u 18. minuti vidjeli smo udarac Budimira glavom koji je golman lako obranio. Sve što se dotad pucalo ili gradilo bilo je krajnje neopasno. Kako napadi Vatrenih nisu bili konkretni s vremenom se i gost okuražio i povremeno uspio nadzirati loptu,
Zlatko Dalić u Latviji je forsirao igru prolaska Kramarića i Majera, ali u Zagrebu je prije svega tražio centaršut zato je uveo Bornu Sosu.
Na polovici prvog dijela Armenci su prvi put opasnije stigli pred hrvatski gol, a u 30. minuti bila je čista prilika za goste, Ranos je pobjegao Sosi i cijeloj obrani, a Livaković spasio na svoj način, obranio je udarac jedan na jedna iznad glave.
Samo dvije minute kasnije, dok su gosti još bili u šoku što nisu zabili, u gužvi pred njihovim golom Ivanušec je pucao kraj vrata. Nešto kasnije šut je okušao i Modrić, ali lopta je otišla visoko iznad gola.
Armenci su i nakon toga znali ući u međuprostor između hrvatskog veznog reda i obrane… Vatreni su u nekoliko navrata tražili kazneni udarac, ali sudac nije mario za to.
Hrvatska nikako nije uspijevala napraviti pravu šansu. U 41. minuti Ivanušec je pucao s lijeve strane iznad gola. I tada, u smiraju prvog dijela ono što je Dalić tražio to je i dobio. Sosa je ubacio s lijeva strane, a Ante Budimir zabio glavom s pet metara. I Brozović je zaprijetio iz daljine.
Ivanušec je igrao samo prvo poluvrijeme, potom je ušao Mario Pašalić, brzo i Juranović umjesto Stanišića. Vatreni su ponovno imali više posjeda, no Armenci su konkretnije zaprijetili. Spertsjan je pucao, a Livaković ponovno ukrotio šut.
Hrvatska je igrala na Euro, Armenci za prestiž i eventualnu stimulaciju ako je Wales nešto ponudio. Gosti su se svojski borili, no razlika u klasi bila je evidentna. Većina akcija Hrvatske išla je preko lijeve strane, a Sosa je junak posebne vrste jer njegove su bile dvije asistencije za plasmane na velika natjecanja. U Splitu za Katar jer na ubačaj koji je uputio Kudrjašov je zabio autogol, a u Maksimiru je Budimir finiširao glavom.
Bilo je akcija, udaraca, lopti koje zamalo nisu završile na pravom mjestu… Gvardiolov je bio šut iz daljine. Nakon prodora Modrića bila je još jedna šansa za Budimira koju je obranio Čančarević, potom je šutirao i Brozović.
Izbornik je u završnici dao šansu i mladima Sučiću i Baturini, posebnim pljeskom popraćen je ulazak Marca Pašalića, a kako je Turska poravnala u Cardiffu nije bilo toliko pritiska zbog minimalnog rezultata, iako to znači da su Turci prvi, a Hrvatska druga u skupini. Naši su tako završili u trećoj kategoriji za ždrijeb. Samo nešto više od mjesec dana ranije nadali su se prvom potu, no dva poraza promijenila su neke stvari.
Luka Modrić izborio je s Vatrenima svoje deveto veliko natjecanje i šansu da se oprosti na Euru. Ako misli da je vrijeme, jer tko zna… Još jednom je odigrao kapetanski i majstorski te dao svoj obol.
