Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeda javnost na ratne zločine koji su se
dogodili na prostoru općine Bugojno koja je bila poprište oružanih sukoba prije svega bošnjačkog i
hrvatskog stanovništva, ali je na tom području ubijen i određen broj osoba srpske etničke pripadnosti.
Juli 1993. godine je bio posebno težak mjesec za lokalno stanovništvo. Među brojnim zločinima
počinjenim u ovom gradu ističu se oni u logoru za Hrvate formiranom na stadionu „Iskra“, koji je bio pod
kontrolom Armije RBiH, kao i ubistva Bošnjaka iz sela Vrbanja od strane pripadnika HVO-a.
U povodu tridesete godišnjice, UDIK predstavlja seriju od tri publikacije koje dokumentuju suđenja za
ratne zločine počinjene na području Bugojna. Prva publikacija dokumentuje četiri predmeta vođena pred
Sudom Bosne i Hercegovine koji je osudio Aliju Osmida na tri godine zatvora za ratni zločin protiv ratnih
zarobljenika, te Osmana Šegu na pet godina zatvora zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog
stanovništva. Nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivice Enes Handžid je osuđen na
osam godina zatvora, a Slavko Šakid na osam godina i šest mjeseci zatvora. Druge dvije publikacije
dokumentuju postupak koji se od 2008. do 2014. godine vodio pred Sudom Bosne i Hercegovine protiv
Nisveta Gasala, Senada Dautovida i Musajba Kukavice. Gasal i Kukavica su osuđeni na kaznu zatvora u
trajanju od po četiri godine, a Senad Dautovid je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
Ove publikacije, takođe, dokumentuju i listu verificiranih nestalih osoba sa područja opdine Bugojno
dobijenu od Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, kao i osvrt Emze Fazlid na ratne žrtve
Bugojna. Prema podacima Instituta, na području Bugojna izvršeno je oko pedeset ekshumacija. Vedina
njih izvršena je u periodu od 1996. do 2000. godine kada su žrtve i identifikovane putem DNK metode. Do
sada je pronađeno i identifikovano pedeset i šest žrtava, dok se još uvijek traga za posmrtnim ostacima
četrdeset i tri lica. Najmlađa osoba sa područja Bugojna je devetnaestogodišnji Jozo Lučid, dok je
najstarija žrtva Sekula Nikšid koji je u trenutku ubistva imao osamdeset i sedam godina. Za njihovim
posmrtnim ostacima se još uvijek traga.
Knjige objavljujemo u znak sjedanja na sve ratne žrtve Bugojna.
