Dana 25. siječnja tekuće godine učinjeno je predstavljanje knjige u 19 sati u dvorani Centra za kulturu Doboju od spisateljice gđe Ružice Ivić iz Žabljaka „Etnografija usore“, gdje je lijepo prikazala narodnu nošnju ovoga kraja, običaje prigodom svetkovina u Usori, pučke pjesme, seoske stambene zgrade starijeg zdanja, gradnja, ishrana, bolesti, lijekovi, igre, tkanina, dječje igre u folkloru Usore i druge običaje profanog i crkvenog karaktera. Knjiga je obogaćena ilustrativnim materijalom i fotografijama. Na promociji su govorili gđa Lidija Žarić, direktor ove institucije, koja je ujedno i modelirala ovim skupom, gosp. Franjo Bratić predsjednik HKD Napredak u općini Usora, gđa Ljubica Berlanda tajnica HKD Napredak u Doboju i autorica knjige gđa Ružica Ivić. Bilo je nazočno oko 35 uzvanica i gostiju.
Knjiga je ugledala svjetlo dana u prosincu 2021. godine, tako držeći se one što je zapisano to se i dogodilo, ova knjiga je svjedočanstvo o narodnoj nošnji u Usori. Ovo je trud spisateljice, njezina marljivog rada, skrbi o ovoj baštini oko 20-ak godina. Knjiga je napisana iz ljubavi prema ovome kraj, premda je Ružica došla u ovaj kraj iz Tovarnika u Srijemu, iz rodnoga kraja A. G. Matoša. U Žabljaku u Usori uključila se u rad KUD-a „Izvor“, u kojem je koreograf, bavila se plesom, predsjednica je ovoga društva i uz to obrađuje i prikuplja etnološku građu. Tragajući za duhovnom i materijalnom kulturom prošlih vremena, Ružica Ivić je ovom knjigom dala izniman doprinos očuvanju tradicijskih vrijednosti usorskog kraja. Ovom knjigom od zaborava se spašavaju kulturna blaga i ostavštine hrvatskoga naroda i ovoga kraja. U ovoj knjizi se oslanja na povijesne izvore, arhivsku građu i Bibliju. Posebno su dojmljive legende o sv. Ani i Gospi Komušanskoj. Na pojedinim mjestima u tekstu, koja su ilirski intonirana, iskazuje nam i svoj književni narativ, istančan osjećaj da jezični izrazi i ljepotu pisane riječi.
Može se slobodno reći da je Ružica na određeni način utemeljitelj etnologije i etnografije u ovome kraju i u nas općenito. Rastumačila je starine, podrijetlo i značenje onoga što čini kulturu Usore, dopunivši opise različitim sadržajem i ostavivši ih tako budućim generacijama i naraštajima. Veliki je to posao i zaslužuje veliku zahvalnost. Izbor teme nije izazovan za onoga tko voli Usoru, za onoga tko surađuje i radi u svim sferama znanja, za onoga tko čuva i njeguje kulturu, za onoga tko želi da ostvari prave vrijednost u korist svoga naroda. Cijel etnografije i etnologije i jest u tome da se usredotoči na prošlost, kao na temelj sadašnjosti i ona se nikada ne razlikuje od povijesti. O knjizi su lijepo u recenziji rekli Daliborka Matošević dipl. komparativistica i bibliotekarka, te Ljerka Pejičić, prof. hrvatskog jezika i književnosti.
Ovaj narod Hrvati katolici u Bos. Posavini i u RS pomalo nestaje, izumire s tim ova knjiga ima još veću vrijednost o jednom etnografskom svjedočenju koje ostaje kao upečatljivo svjedočanstvo da su ovdje bili Hrvati katolici i imali su svoju kulturu, ponos i dostojanstvo kojeg su dijelili i dijele s drugim narodima i vjerama.
Ivan Ravlić, župnik u Tesliću
Erna Elčić, fotografije
