U svijetu se 3. prosinac obilježava kao Međunarodni dan osoba s invaliditetom, a kako je Caritas Bosne i Hercegovine posvećen misiji izgradnje zdravog i prijateljskog okruženja za ranjive skupine, u okviru projekta EMPOWER provodi kampanju pod nazivom „Ne tiče me se“. Cilj ove kampanje je probuditi svijest javnosti o sveprisutnom nasilju nad osobama s invaliditetom i pozvati na djelovanje kako bi spriječili povredu dostojanstva i kršenje osnovnih ljudskih prava ranjivih skupina.
Nasilje se definira kao primjena fizičke sile, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, te zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njene uznemirenosti ili vrijeđa njeno dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
Važno je istaći da osobe s invaliditetom doživljavaju više stope nasilja nego osobe bez invaliditeta. Nasilje nad osobama s invaliditetom manifestira se kao psihološko, financijsko, seksualno, strukturno, tjelesno, zanemarivanje, manipulacija farmakološkim sredstvima, ortopedskim i drugim pomagalima. Veoma važan rezultat istraživanja jeste da su članovi obitelji i osobe koje pružaju asistenciju osobi s invaliditetom najčešći počinitelji nasilja (Mandić-Đokić, Žarković, Stojković i Bošković, 2019). Upravo iz tog razloga osobe s invaliditetom najčešće biraju ostati uz zlostavljače.
Prema istraživanjima, 10 puta su veće šanse da osobe s intelektualnim teškoćama budu žrtve nasilja nego osobe bez invaliditeta. Problem nasilja prema osobama s intelektualnim teškoćama je posebno kompleksan zbog toga što su ove osobe češće u nemogućnosti da prepoznaju nasilje, ali i da verbalno artikuliraju što se dogodilo.
Kada je u pitanju izloženost nasilju osoba s invaliditetom, pokazano je da su muškarci najčešće izloženi psihičkom i fizičkom nasilju, a nakon toga i ekonomskom nasilju. Istraživanja pokazuju da ispitanici kao oblike nasilja navode i omalovažavanje, podcjenjivanje, porodično nasilje, osporavanje snage/moći i muškosti.
Rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo 200 žena s invaliditetom pokazuju da ih je 67 % doživjelo tjelesno nasilje, a 53 % seksualno nasilje (Powers i sur., 2002., prema Šesto i sur., 2015.). Diskriminacija, psihološko nasilje i ponižavanje, nasilje na poslu i cyber nasilje također su oblici nasilja kojima su izložene žene s invaliditetom.
Mogućnost djeteta s invaliditetom da bude žrtva zlostavljanja je 3,4 puta veća nego kod djeteta bez invaliditeta. Razlozi se nalaze u društvenoj stigmi i diskriminaciji, neznanju unutar zajednica i nedostatku društvene podrške njegovateljima.
Ako uočimo bilo koji oblik nasilja nad osobama s invaliditetom izuzetno je važno da reagiramo. Možemo se obratiti policiji, centrima za socijalni rad ili nekoj lokalnoj nevladinoj organizaciji koja radi s osobama s invaliditetom. Također, informiranje medija o nasilju nad osobama s invaliditetom može odigrati veliku ulogu u njegovom smanjenju.
Od izuzetnog je značaja raditi na osvještavanju važnosti ove teme. Kako bismo djelovali, važno je poznavati akcije i posljedice nasilja, što je prvi korak na putu do promjene. Nasilje nije privatni već problem cijelog društva i kao takvo se treba ticati svih njegovih članova, posebno kada su u pitanju osobe s invaliditetom, jer predstavljaju ugroženu skupinu koju smo kao članovi društva dužni zaštititi. Pozivamo svakog pojedinca da podigne svoj glas i kaže TIČE ME SE NASILJE NAD OSOBAMA S INVALIDITETOM!
Kampanja „Ne tiče me se “ je jedna od aktivnosti projekta EMPOWER kojeg financijski podupiru Europska unija, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Catholic Relief Services i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Projekt EMPOWER – Osnaživanje organizacija civilnog društva u socijalnom uključivanju osoba s invaliditetom sprovodi Caritas Bosne i Hercegovine s partnerima: Udrugom roditelja i djece s posebnim potrebama Vedri osmijeh iz Mostara, Udruženjem za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK Fenix iz Tuzle, Udruga ProReha iz Sarajeva i Savezom slijepih Republike Srpske. (caritas.ba)
