Danas na Dan državnosti, dok gledam kako mnogi olako pljuju po Domovini, bahato i s visoka kritiziraju po “svemu što ne valja” muči me jedno pitanje….što bi bilo da je ’91. završila drukčije? Zamislimo da je ona brutalna velikosrpska mašinerija JNA, vođena Miloševićevim planom, te 1991. uspjela slomiti hrvatsko vodstvo i narod. Dok danas olako i s razmaženim cinizmom živimo blagodati vlastite države (nakon 9 stoljeća čekanja), zaboravljamo da bi naša stvarnost bez pobjede Hrvatske vojske i branitelja bila ponovljeni horor pod velikosrpskom čizmom. Sljedila bi sječa glava, krvava odmazda i totalno gušenje nacionalnog identiteta. Nakon sloma obrane, povijest bi se brutalno ponovila. Franjo Tuđman i cjelokupno političko i vojno vodstvo završili bi na montiranim procesima i doživotnim robijama. Naši branitelji ne bi bili heroji, nego divljački proganjani “ustaše”. Doživjeli bi sudbinu svojih predaka s Križnih puteva 1945. bili bi masovno pogubljeni, vezani žicom i pobacani u neoznačene jame i fojbe širom domovine. Imali bismo mnoštvo Ovčara. Nakon tog krvavog pira, uslijedilo bi potpuno brisanje svakog elementa hrvatske državnosti. Hrvatske vojske ne bi bilo. Danas bi naši sinovi u Nišu ili Kragujevcu služili JNA pod kokardom i četiri C. Umjesto kuna ili eura, u novčanicima bismo imali jugoslavenske dinare s likom Slobodana Miloševića. Naša obala ne bi bila svjetska top-destinacija nego sivo, izolirano vojno odmaralište za oficire JNA i jugorežimsku elitu. Ne bi bilo modernih autoputeva, Pelješkog mosta. Bili bismo siromašna, ekonomski isisana provincija na rubu Europe. Iz školskih udžbenika bi se izbrisala svaka težnja za slobodom. Naša djeca bi na srpskohrvatskom učila o “slomu ustaško fašističke pobune”, a s cenzurirane državne televizije ispirali bi nam mozak o “bratstvu i jedinstvu” skrojenom u Beogradu. Hrvatsko vodstvo i narod bi prikazivali kao ustaše i ratne zločince. Ne bi bilo sportskih uspjeha i medalja, ne bi bilo Vatrenih, ne bi bilo dočeka, ne bi bilo pjesama i nacionalnog ponosa. U toj i takvoj “defašiziranoj” Hrvatskoj, političku sudbinu krojili bi nam srbijanski radikali i domaći hrvatski izdajnici. Danas bi nam predsjednik države vrlo vjerojatno bio Aleksandar Vučić, koji bi s pozicije moći provodio diktat Beograda i nadzirao domaće “hrvatske” jurišnike poput Vojislava Stanimirovića, Milorada Pupovca, Džakule i njihovih pobočnika. Hodali bismo po trgovima i ulicama nazvanim po onima koji su nas ubijali i razarali. Vojarna “Croatia” nosila bi ime “Kasarna Ratka Mladića”, vukovarska bolnica bi se zvala po Jovanu Raškoviću a slavonske avenije po Veselinu Šljivančaninu i Mili Mrkšiću, a kulturni centri po Dobrici Ćosiću. Zločinci poput Vojislava Šešelja i Arkana ne bi bili upisani kao ratni zločinci i krvnici, nego kao “heroji oslobođenja” čiji bi eskadroni smrti službeno patrolirali našim gradovima i držali nas u strahu. Jedino što se ne bi bitno razlikovalo od ovoga što imamo su mediji jer mediji uglavnom nisu hrvatski. Sve ovo što danas imamo….od putovnice s kojom slobodno putujemo, preko vlastite vojske, policije, kulture, pa do slobode da glasno kritiziramo vlast….plaćeno je krvlju u ratu protiv neprijatelja koji nam je namijenio uništenje i potpunu propast. I zato poručujem svima……prije nego što sljedeći put opsuješ i pljuneš državu i odmahneš rukom na spomen branitelja Domovinskog rata, pomisli što si mogao živjeti. Budimo barem toliko zahvalni i dostojanstveni da cijenimo ono što imamo i što je netko krvlju izborio za nas i našu djecu. Jer Hrvatska nije savršena. Ali je naša. “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo.” dr Franjo Tuđman Sretan Dan državnosti! Izvor: Protv.ba Navigacija objava 𝐏𝐫𝐞𝐝𝐬𝐭𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐤𝐧𝐣𝐢𝐠𝐚 𝐠𝐞𝐧𝐞𝐫𝐚𝐥𝐚 𝐈𝐯𝐢𝐜𝐞 𝐏𝐫𝐢𝐦𝐨𝐫𝐜𝐚 „𝐊𝐚𝐝 𝐢𝐬𝐭𝐢𝐧𝐚 𝐩𝐫𝐨𝐠𝐨𝐯𝐨𝐫𝐢“ – 𝐬𝐧𝐚𝐳̌𝐧𝐨 𝐬𝐯𝐣𝐞𝐝𝐨𝐜̌𝐚𝐧𝐬𝐭𝐯𝐨 𝐨 𝐃𝐨𝐦𝐨𝐯𝐢𝐧𝐬𝐤𝐨𝐦 𝐫𝐚𝐭𝐮 𝐢 𝐮𝐥𝐨𝐳𝐢 𝐇𝐫𝐯𝐚𝐭𝐚 𝐮 𝐁𝐢𝐇
